Replike starih karata nisu obezvređivanje originala, već upravo suprotno – one doprinose njegovoj popularizaciji i valorizaciji. Kroz povijest, mnoga su umjetnička i kartografska djela postala cijenjena upravo zahvaljujući tome što su bila dostupna široj publici putem reprodukcija. Originalne karte često su rijetke, krhke i nedostupne, a njihove replike omogućuju da ih vidi i cijeni mnogo veći broj ljudi, bez straha od oštećenja ili gubitka.

Originalne stare karte dosežu cijene i do nekoliko stotina tisuća eura, a neke rijetke primjerke kolekcionari i muzeji plaćaju i milijunima. Njihova vrijednost ne proizlazi samo iz starosti, već i iz povijesnog značaja, rijetkosti i umjetničke izrade. No, upravo zato što su rijetke i skupe, originali često ostaju skriveni u arhivima ili privatnim zbirkama, dok replike omogućuju da ih vidi, cijeni i posjeduje mnogo širi krug ljudi.

Ovaj fenomen prisutan je i u digitalnom svijetu. NFT sličica Charlie Bit My Finger, iako je svatko može vidjeti i preuzeti, prodana je za preko 700.000 dolara. Njezina vrijednost leži u vlasništvu nad izvornim zapisom, dok je masovno dijeljenje samo povećalo njezinu prepoznatljivost. Isto vrijedi i za replike starih karata – one ne umanjuju vrijednost originala, već ga čine poznatijim, poželjnijim i vrednijim.

Povijest je pokazala da dijeljenje i popularizacija kulturnih i umjetničkih djela ne umanjuje njihovu autentičnost, već ih uzdiže. Replike su most između prošlosti i sadašnjosti, čuvajući povijest dok je istovremeno donose u naše svakodnevne prostore.

Dakle, replike ne umanjuju vrijednost starih karata, već ih pomažu sačuvati od zaborava, educirati ljude o njihovoj važnosti i povećati interes za samu kartografiju. U konačnici, originali postaju prepoznatljiviji, poželjniji i vredniji – upravo zbog toga što njihove replike donose njihovu priču novim generacijama.